Sirota, tužna i neutješna povorka ljudi pratila ga je do počivališta, iza crkve Vaznesenja, gdje je služio oko 30 godina. Njegovo lice bilo je mirno, radosno i zračilo je. Njegovo tijelo bilo je gipko, baš kao kod onih sa Svete Gore. Dva stabla čempresa savila su se nad grobom kao da se klanjaju, kao što je prorekao, i puno ptica se skupilo u vrijeme njegove sahrane, ne plašeći se mnoštva ljudi. Sada su svi bili sigurni da sahranjuju svetitelja. Tražio je da bude sahranjen u svojoj odeždi, sa krstom i liturgijskim knjigama koje je donio iz Gruzije.

LINK TEKSTA- Tekst čitala Dragana Radulović

Preuzmite

 

ANDROID APLIKACIJA

KLIKNITE I POGLEDAJTE REJTING RADIO BLAGOVESTI

PODELITE

Share on facebook
Share on twitter
Share on vk
Share on telegram
Share on whatsapp